| U nastanku i
razvoju peptičnog ulkusa odlučujući je čimbenik neravnoteža
između obrambenih činitelja (sluz, bikarbonati, sluznični
tijek krvi) i agresivnih Činitelja u lučevinama iz organa
(kiselina, pepsin) koji u sprezi s vanjskim agresivnim
činiteljima (H. Pylori, pušenje, alkohol, neodgovarajuća
prehrana) izravno i neizravno oštećuju sluznicu i otežavaju
cijeljenje ulkusa.
Najčešći simptomi u bolesnika su: bol u žličici (epigastriju)
osobito natašte i noću (kisela dispepsija) koju može
pratiti žgaravica i podrigivanje, napuhanost, osjećaj
punoće nakon obroka, mučnina i povraćanje.
Važno je istaknuti da petina oboljelih uopće nema tegoba
što predstavlja opasnost da aktivni ulkus ostane neotkriven
dulje vrijeme. Bolest se otkriva pomoću dijagnostičke
metode nazvane egzofagogastroduodenoskopija koja omogućuje
uvid u stanje sluznice uzimanjem
uzoraka tkiva. U liječenju se najčešće koriste lijekovi
koji smanjuju lučenje želučane kiseline a u slučaju
ako je bolesnik inficiran bakterijom Helicobacter pylori
lijekovi se uzimaju u kombinaciji sa antibioticima.
U većine bolesnika navedena terapija uz dijetalnu prehranu
dovodi do nestanka tegoba i cijeljenja ulkusa. Izbjegavanjem
vanjskih agresivnih čimbenika kao što su pušenje, alkohol
te nepravilna prehrana, može se smanjiti rizik nastanka
peptičnog ulkusa i komplikacija, odnosno mogu se značajno
smanjiti tegobe uzrokovane ovom bolešću. |
